Senzorna integracija način je na koji naš mozak prima, obrađuje i prosecira informacije koje prima putem osjetila. To je neurobiološka aktivnost unutar našeg tijela kojom živčani sustav obrađuje informacije iz osjetila. Putem osjetila dobivamo informacije o fizičkom stanju našeg tijela i okoline koja nas okružuje. Mozak mora organizirati sve osjete kako bi se čovjek normalno kretao, učio i ponašao.

Svijet doživljavamo putem sedam osjetila, a to su : vestibularni (kretanje i ravnoteža), proprioceptivni (svjesnost/položaj tijela), taktilni (dodir), vizualni (vid),  auditivni (sluh),  gustativni (okus), olfaktorni (njuh). U zadnje vrijeme se sve više govori o osmom osjetilu, interocepciji koje nam daje informacije iz naših unutarnjih organa, iz našeg tijela kao na primjer jesmo li smo gladni ili siti i sl.

Teškoće senzorne integracije

Teškoće senzorne integracije (u daljnjem tekstu SI)  javljaju se kada su mozak i živčani sustav u nemogućnosti adekvatno integrirati osjetne informacije, te tako dolazi do poteškoća u percepciji, ponašanju i učenju. Teškoće SI mogu se javiti kao samostalna teškoća (da dijete nema nikakvih drugih poteškoća),u slučajevima nedovoljne zrelosti živčanog sustava zbog prijevremenog rođenja, kod cerebralne paralize, kod djece s poremećajem iz  spektra autizma, djece s oštećenjem vida, sluha, jezika ili govora, djece s poremećajem pažnje (ADHD), djece s teškoćama u učenju, djece s intelektualnim teskoćama i dr.

Znakovi koji ukazuju na teškoće senzorne integracije:

  • prekomjerna ili nedovoljna osjetljivost na dodir, zvuk, prizor, pokrete, okuse ili mirise
  • poteškoće u samoregulaciji, ponašanju
  • socijalno-emocionalne teškoće
  • teškoće u gruboj i finoj motorici, poremećaj mišićnog tonusa
  • teškoće motoričkog planiranja
  • visoka ili niska razina aktivnosti
  • problemi s pažnjom, kašnjenje u jezično- govornom razvoju
  • neusklađenost pokreta, često spoticanje i nespretnost
  • poteškoće u učenju i dr.

Poticanje senzorne integracije

Djeca koja imaju teškoće SI dolaze u posebno opremljen prostor u senzornu sobu. Senzorna soba sadrži opremu koja potiče razvoj svih osjetilnih sustava. Prostor je uređen tako da potiče djecu na kretanje, igru i formiranje adaptivnih reakcija koje vode organizaciji osjeta u mozgu. Terapija se provodi individualno, te je cilj  da dijete kroz igru i aktivnosti koje većinom uključuju cijelo tijelo, uz pravi poticaj, na smislen i prirodan način aktivno usvaja informacije o kretanju, dodiru, prostoru i predmetima oko sebe. Prostor i oprema prilagođavaju se individualnim potrebama svakog djeteta. Terapiju provodi educirana osoba – senzorni terapeut.